O odgoju

 

 

VAŠA PITANJA, NAŠI ODGOVORI

O MEDIJIMA (TV, crtići, konzole itd.):

O SAMOPOUZDANJU:

O DJEČJOJ AGRESIJI i GRUBOSTI:

O NEMIRNOJ DJECI i tzv. HIPERAKTIVCIMA:

O POTICAJU DJECE:

O FORSIRANJU DJETETA:

O STRAHU RODITELJA:

O UČENJU STRANIH JEZIKA:

 

O MEDIJIMA (TV, crtići, konzole itd.)

Kakvi crtići su primjereni za djecu do škole?
Naravno samo edukativni, no što to konkretno znači? Ukratko, za djecu do tri godine nema primjerenih crtića na hrvatskom jeziku. Jedini donekle primjeren sadržaj koji ne bih preporučila već više u smislu ako baš morate, jest Baby TV.
Općenito, sadržaj za najmlađu dob treba biti takav da se slike izmjenjuju jako sporo, da ima jako malo detalja, malo boja, malo zvučnih efekata i da je u pozadini nježna muzika. Ukoliko primijetite da se dijete zagledalo u TV i da ne skida pogleda sa ekrana, da je možda širom otvorilo usta, i sjedi nepomično, to je znak da je dječji mozak bombardiran sa previše sadržaja koji dijete nije u stanju pratiti, previše informacija koja djeluju kao kad nastaje "kuršlus", "pregore im lampice" umjesto da se povežu neurončići u jednu korisnu i trajniju mrežu informacija i kasnije znanja. Možda najveća zabluda jest u tome da mnogi roditelji takvu djetetovu reakciju interpretiraju kao da djeca jako vole baš taj crtić jer sjede nepomično i izrazito su mirna. A djeca su ustvari laički rečeno "u šoku".

Dobri crtići za djecu su iPhonove aplikacije za knjige od Dr. Seussa. Ti crtići su na engleskom. Disneyevi crtići i ini su tek za školarce, nikako ne prije- opet ako na crtiće gledamo iz edukativno-poticajne perspektive.

Koliko televizije, kompjuterskih igrica i sl. bi djeca smjela konzumirati dnevno?
Djeca do 3 godine televiziju ne mogu gledati koncentrirano duže od 5 minuta. Ima nekih znanstvenika koji smatraju da djeca u toj dobi s vježbom mogu pratiti i do 20 minuta ukoliko je sadržaj izrazito edukativan za dob.
Sve u svemu ukoliko želito dobro svome djetetu, dok mu puštate multimedijski sadržaj, budite uz dijete, razgovarajte o tome što vidite i čujete. Crtići nisu zamjena za čuvanje ma koliko nam se to praktično činilo ili ma koliko god smatramo da su crtići super i da djeca trebaju uživati u njima dok su mali, zato što ih se mi roditelji, kad smo bili mali, nismo dovoljno izdovoljili.

O SAMOPOUZDANJU:

Možete li nam preporučiti vježbite za razvoj samopouzdanja u djece?
Svaki dan smislite po jedan zadatak za svoje dijete npr: složiti kućicu od 2,3,4,5 kockica. Zatim pozovite dijete na igru riječima: "Ajmo slagat kućicu od kockica. Ja ću sagraditi kuću od 3 kata, pa ju onda i složite. Sada ti složi kuću od tri kata." - ili nešto u tom stilu. Najavite igru kao nešto interesatno, uzbudljivo, kao priliku za druženje sa djetetom. Ako dijete ne želi, navodite dijete korak po korak tipa: Koliko nam je potrebno kockica za tri kata? - malo pričekajte pa sami odgovorite nešto u stilu: Za tri kata nam trebaju 3 kockice. Dalje navodite dijete: Uzmi sad tri kockice; pa vi brojite koliko je dijete uzelo kockica, dok uzima kockice, za svaki međukorak koristite riječi: Tako, bravo, vidiš da možeš, vidiš da znaš; sad ti još trebaju 2 kockice itd. Nakon toga naglasite da je dijete uzelo 3 kockice i da ih sada treba poslagati jednu na drugu kako bi nastala kučića, pa kako dijete slaže kockice vi opet riječima komentirajte međukorake, ohrabrujući dijete na slijedeći korak sve do ispunjenja zadatka. Zapamtite još da je intonacija najvažnija od svega! Razočaranje u glasu ili ljutnja odmažu, a Vaša upornost i pohvala djetetu za postignuto i učinjeno, te naglasak na to što bi još dijete trebalo i moglo slijedeći put napraviti da bude još bolje, čine čuda! Nadalje, nastojte kada se obraćate djetetu, manje kritizirati ili negativno komentirati, a više poticati u željenom smjeru. Npr. Umjesto da kažete: Nemoj ići sam/a niz stepenice, da ne padneš! -radije recite: Čvrsto se drži s jednom rukom za ogradu, a drugu daj meni! Ako dijete ne reagira, ponovite uputu blago ali odlučno. Ako niti to ne pomaže, pogledajte dijete ravno u oči i sve ponovite! Za kraj naglasite postignuto sa: Tako! Bravo! Vidiš da znaš, možeš... Baš tako se jača samopouzdanje!

Kako prepoznati da djetetu fali samopouzdanja?
Dijete kojem fali samopouzdanja Vas obično ne gleda u oči kad sa njim razgovarate. To vrijedi za djecu od 1,5 g. na više. Dijete kojemu fali samopouzdanje obično pred nepoznatom grupom ljudi ili polupoznatom grupom ljudi ne želi pokazati što zna ili ne zna i treba mu dulje vremena da stekne povjerenje u druge ljude. S druge strane takva opreznost u djece, tj. ne vjerovati nepoznatima, može biti po život važna. Dakle može se zaključiti da su djeca s pomanjkanjem samopouzdanja puno opreznija i nepovjerljivija prema nepoznatima ili nepoznatome.
Dijete koje pogne glavu i ne usudi se razgovarati sa poznatom odraslom osobom (dakle ne da ne želi, jer mu se baš u tom trenutku ne da ili se ignoriranje baš te osobe u tom trenutku čini fora) je primjer djeteta kojemu se na neki način onemogućava razvitak zdrave doze samopouzdanja. To se događa upotrebom vike umjesto razuma i argumenata, upotrebom psovki, uvreda ili batina umjesto mirnog razgovora u slučaju kad se nesporazum ili neki djetetov korak treba korigirati.
Kada pogledamo male genijalce (nadprosječno inteligentnu djecu). Ako oni procjene u svojoj glavi da je opasnost od pada i ozljeda prilikom spuštanja niz neki visoki i dugački togogan prevelika, ne usuđuju se spustiti. S druge strane koordinacija pokreta i spretnost se razvija kroz vrijeme i prilike koje nudite djetetu, tako da i visokointeligentno dijete može postati spretno i okretno i razviti vjeru u svoje fizičke, a ne samo mentalne sposobnosti!

 

O DJEČJOJ AGRESIJI i GRUBOSTI

Kako dijete spriječiti da bude grubo prema drugoj djeci?
Sve se može naučiti, pa i biti nježan i uviđavan prema drugima. To se moderno zove empatija, no ne očekuje se od djeteta da se rodi empatično. To se sastavni dio procesa odgoja u civiliziranom svijetu. Edukativan poticaj se bazira na riječima, na razgovoru. Zato je važno da razgovarate sa djetetom npr. prije epo-igre ili prije igre na dječjem igralištu, razgovarajte na koji način Vi očekujete da dijete bude nježno i uviđavno spram druge djece. Za vrijeme igre, ukoliko primijetite da dijete nije odmah prepoznalo situaciju u kojoj bi trebalo biti uviđavno i nježno, intervenirajte blago i bez odgode, ukažite djetetu da je važno da sada/tada bude nježno. Nakon završetka igre, razgovarajte dodatno s djetetom o proživljenom, i ne zaboravite dopustiti djetetu da Vam bez Vaših upadica ispriča kako je iz njegove/njezine perspektive izgledala situacija. Tako i Vi možete lakše i dublje razumjeti razloge dječjeg ponašanja u tom momentu.

Smijemo li djetetu reći da je zločesto?

Ako ste mu roditelj, DA smijete, ALI sto imate od toga? Zlocesto dijete? Zar to zelite? Pocnimo redom. 

Sto se dogadja u glavi djeteta kada mu kazete da je zlocesto? On se s time poistovjeti. Što mu drugo preostaje, vi ste tako i onako vec donjeli konačan sud. Sad se više niti ne mora truditi biti dobar, poslušan, pristojan, itd. Jeste li mu rekli u datoj situaciji kako bi se trebao ponašati da zasluži vašu pohvalu? Jeste li o tome uopće razmišljali?

MI odrasli se najcesce vodimo za podsvjesnim obrascima razgovora/prepirka/nadmudrivanja koje smo proživljavali sa svojim roditeljim u svom djetinjstvu - htjeli - ne htjeli. Sada kad smo odrasli kao da sa svojom djecom proživljavamo vlastito djetinjstvo samo u suprotnoj ulozi, ulozi roditelja. To ne mora biti tako-naporno, samo trebamo raditi na sebi.

Ako zelimo poslusno dijete, pristojno dijete, dobro odgojeno dijete onda mu to nastojimo tako i naglasiti/objasniti riječima. Roditelji nisu suci nego treneri, a ponavljanje je majka mudrosti ma koliko nam se to naporno cinilo, jer mi sto puta jedno, a oni opet po svom, al tu se onda možemo prisjetiti one stare: Ko jaci tak kvaci - RIJECIMA i MUDROZBORENJEM, naravno :-)!

 

 

O NEMIRNOJ DJECI i tzv. HIPERAKTIVCIMA

Moje dijete ima fazu da sve mora biti po njegovom i vrišti kad mu se uzme nešto iz ruke. Mora li ova faza biti baš tako naporna?
Ne mora! Ako uzmemo u obzir da dijete reagira i kopira onda u tom grmu leži zec. Vrištanje je komunikacija: Želim ti glasno reći da me to smeta. Ovdje se ne radi o pravu djeteta da ga nešto smeta ili ne smeta, ovdje se radi o vrsti komunikacije koja je nama i svima okolo onoga tko vrišti, neugodna, a može se izbjeći drugačijim pristupom djetetu. Dakle, izlaz iz ovakve krizne situacije je opet u riječima i pogledu. Spustite se do nivoa djetetovih očiju i gledajte dijete u oči, ako dijete okreće glavu ili skreće pogled, Vi blago vratite glavicu, i dalje gledajte dijete u oči, onda mu recite da ćete spremiti (to nešto iz njegove ruke što ne želite da više drži u svojoj ruci), recite gdje ćete to spremiti, objasnite zašto (ide lopta spavati i ti ideš sada na odmor ili spavanciju ili sl.) i predložite da eventualno zajedno spremite, možete sve izvrnuti na foru tipa ajmo se utrkivati tko će prije doći do ormara ili kutije (onu u koju očekujete da dijete spremi to nešto iz ruke), i kad ste to uspjeli recite:"Bravo!", poljubite dijete, recite mu da ga volite, veselite se zajedno s njim. To djetetu puno više znači nego da nešto ima, drži za sebe il' radi po svom.

Moje dijete je izrazito živo, ne može biti na miru niti sekunde. Je li to samo faza i kad će proći?
To nije faza, uzrok takvoj intenzivnoj potrebi kretanja može biti različit, od nekih komplikacija u trudnoći il pri porodu, reakcije na neki nekvalitetan lijek ili nekvalitetno cjepivo, do pristupa odgoju i poticaja kojih pružamo djetetu u okruženju u kojem odrasta. Takvoj djeci, zbog dobrobiti djeteta, nemojte puštati crtiće. To je osnovno pravilo koje vrijedi za svu djecu do škole, a pogotovo za djecu koja tako i onako ne mogu biti na miru. Takvoj djeci nije potrebno u dodatnoj mjeri izdivljati se, iskakati i sl. Takvoj djeci treba vježbom pomoći da "stanu na loptu", da se smire! Razgovarajte s djetetom i UVIJEK ga gledajte u oči dok mu se obraćate. Pazite da i ono vas gleda dok mu se obraćate. Vježbajte s djetetom da ono slijedi Vaše upute, a ne da Vi slijedite djetetove želje. Govorite smirenim glasom i potaknite dijete ako još ne priča, da Vam pokaže znakovnim jezikom ono što ga vi pitate ili da Vam pokaže ono što želi, a Vi to definirajte verbalno, umjesto djeteta. Jako je važno da dijete pohvalite za sve ono što je napravilo -po Vašem! Važno je naučiti dijete da "pjeva kako vi svirate", a ne obrnuto. Tada će ta kvazi faza proći:-)

 

O POTICAJU DJECE

Što bismo trebali dodatno raditi da djetetu pružimo sav mogući poticaj izvan epo-igre?
Ako gledamo lokalno (unutar Hrvatske) onda je važno da dijete ima vremena besciljno se igrati, raditi što poželi. Ako gledamo globalno onda učite dijete čitati, a ne samo slova, učite dijete zbrajati, oduzimati, množiti, dijeliti, a ne samo brojeve, vježbajte s dijetetom pisati, a ne samo šarati, učite dijete da nije samo i jedino na svijetu već da je važno usvojiti pravila i živjeti po pravilima koja vrijede u društvu, poštovati druge, naći svoje mjesto u društvu, obogatiti društvo svojim djelovanjem i prisustvom.

___________________________-

O FORSIRANJU DJETETA

Što da radim? Moje dijete nekad neće napraviti ono što bi trebao, a ja ga ne želim forsirati.
Postoji nešto što se zove motivacija i nešto što se zove sila. Ustvari i motivacija je sila i to puno jača od one negativne sile, tipa: "Moraš jel ja tako kažem ili želim". U čemu je razlika?
Od djeteta možete očekivati da podigne nešto s poda i stavi na stol baš tamo gdje vi želite i kada vi to želite. Ako to zahtjevate veselim tonom, s osmjehom na licu, i na kraju se za djetetom trud iskreno djetetu zahvalite, date mu pusu ili samo kažete veselo: "Hvala!" onda dijete to doživljava kao učenje kroz igru- i svi sretni:-). Onda se to zove motivacija. Ako ste nestrpljivi, dijete grdo gledate i u sebi si mislite da Vas dijete ne sluša, pa onda još povisite ton, grubo ga primite i sl. onda se to zove forsiranje.

O STRAHU RODITELJA

Moje dijete kreće u jaslice, a mene kao roditelja je jako strah. Jel to OK?

Sigurno imate svoje razloge zašto Vas je strah, u to ne ulazimo. Ono što uvijek pomaže jest zamijeniti osjećaj straha sa racionalnim promišljanjem. Razmislimo kako bi izgledao jedan dan u vrtiću, što će se djetetu sviđati, gdje bi moglo biti negodovanja, a gdje čak plača. Za sve što nam pada na pamet o negodovanju iznesite odgajateljicama crno na bijelo i predložite što da čine u tom trenutku. Slobodno pitajte odgajateljice na što se djeca najčešće rasplaču u njihovoj grupi i kako ih one utješe. Ako Vam na ovaj odgovor ne navedu brdo primjera kako one unaprijed prepoznaju neke situacije koje bi djecu mogle rasplakati, pa ih preduhitre, ili čim dijete počne plakati one reagiraju i dijete prestane plakati, onda to nisu, kako bi se reklo, prave tete srcem i dušom, brižne osobe koje se brinu za Vaše dijete. Uglavnom tetama uvijek trebate iznositi svoja očekivanja, inzistirati na tome da ih one provode, ponekad im donjeti koju čokoladicu da si zaslade "gorki život", trebate ih primjećivati jel će onda i one primjećivati Vaše dijete. Nije loše upoznati način razmišljanja pedagoga i ravnatelja vrtića i njima iznjeti svoja očekivanja, i svako tolko provjeravati jel to oni stvarno tako rade kako Vam pričaju da rade. U Njemačkoj se kaže:"Dobro je imati povjerenja u nekoga, no još je bolje prekontrolirati stvari." "Vertauen ist gut, Kontrolle ist besser!", - pa ko voli, nek izvoli.

O UČENJU STRANIH JEZIKA

Upisali bi svoje dijete na strani jezik (2.g.). Imali li to smisla u toj dobi?

Jezik je način razmišljanja i kultura ophođenja, intonacija, mimika, geste... Sve te razlike i specifičnosti jednog stranog jezika jedan dvogodišnjak može bez puno muke zamijetiti i usvojiti, ili bolje reći samo u tako ranoj dobi kada djetetu mozak radi brzinom svjetlosti, djeci strani jezik brzo ulazi u uho.

Sa stajališta Udruge Edukativni poticaj, djeca trebaju i mogu usvajati strane jezike što je ranije moguće pod uvjetom da dijete od toga ima izravne koristi. Dakle ukoliko djetetu čitamo knjige na tom stranom jeziku, da dijete kroz sadržaj knjiga direktno profitira jer je sadržaj bogatiji/drugačiji nego onaj kojeg imamo na raspolaganju na hrvatskom jeziku. Trebamo djetetu pružiti priliku da se igra sa drugom djecom koja govore taj strani jezik, da se oni počnu međusobno sporazumijevati i da se pri tome lijepo provedu. Tako se razvija ljubav prema jeziku, a to je i najveća motivacija za daljnje učenje i usvajanje stranih jezika. 

 

Članci o odgoju

ODGOJ I LJUBAV (PDF)

ODGOJ za 2020. GODINU (PDF)

ODGOJ, KRIVCI I PRAVDA (PDF)

ODGOJ I STRPLJENJE (PDF)

ODGOJ I VRIJEDNOSTI (PDF)

ODGOJ I LJETO (PDF)

ODGOJ JE …

Kako bi mogli odgovoriti na pitanje što je odgoj, trebamo prvo postati svjesni perspektive iz koje gledamo na djecu te kako mi utječemo na njih. Mi sa epo-igre, promatramo djecu kao ljude koji će jednog dana trebati od nas preuzeti kormilo u svoje ruke, biti vrijedni, puni želja, snage i mudrosti da ostvare svoje ciljeve. Mi također gledamo na djecu kao na buduće odrasle koji će znati voditi računa o svom ali i o općem dobru. Na nama odraslima je da se trudimo biti dobri uzori, da djelujemo smireno i ustrajno u ostvarivanju svojih namjera.


Odgoj su i dječja prava

Nekima od nas više leži da učimo djecu kako je najvažnije znanje, a pri tome zaboravljamo poučavati o moralu i bon-tonu. Nekima od nas više leži da djeci ističemo ljubav i skromnost a manje vlastiti trud, rad i znanje. Socijalni i ini radnici pak, stekli su dojam da su dječja prava sastavni dio ako ne i najbitniji dio odgoja premda i sami uviđaju da to više vodi dječjoj anarhiji nego harmoniji ili boljitku zajednice. Kako bi se mogli izvući iz te, ne više ni tako novonastale, situacije u društvu? Vratimo se na početak. Odgoj znači iz gore navedenog smisla, naučiti djecu koje je njihovo mjesto u društvu sada i ubuduće, koga se treba slušati i poštovati, koga i što slijediti, koja pravila vrijede i kako ih se treba pridržavati te djecu osobnim primjerom na primjenu istih podsjećati iz dana u dan.


Odgoj je davanje uputa

Dakle, odgoj je u neku ruku davanje uputa djetetu o tome kako se treba ponašati i kako treba razmišljati. U to smislu odgoj je umjetnost jer naučiti nekoga razmišljati nije tehnika ili vještina za koju npr. profesori na većini naših fakulteta polažu važnost. Naprotiv, tko razmišlja i propituje taj predstavlja opasnost – za profesora i tog se brzo treba „naučiti pameti“. Ne samo na fakultetima, takav obrazac razmišljanja prisutan je u većini našeg društva. A kad djeca postavljaju pitanja zašto, mnogi roditelji umjesto da iskoriste priliku i svom djetetu nešto objasne, da ga nečemu nauče, to shvaćaju kao gnjavažu, brzo nudeći kao alternativu crtiće ili naglašavajući djetetu povišenim tonom - da sad nemaju vremena. U razvijenom svijetu, npr. u EU kojoj težimo, utjecaj u skupini postiže se argumentima a ne povišenim tonom, prijetećim pogledom ili omalovažavajući druge sudionike rasprave.


Odgoj je tolerancija

Odgoj je i učenje o toleranciji. Trebamo se prilagođavati jedni drugima, misliti jedni na druge, uvažavati jedni druge, činiti ustupke jedni drugima jer ne živimo sami na svijetu. Hoću reći, trebali bi djecu naučiti da poštuju i starije, i pametnije, ljepše, ružnije, snažnije i slabije od sebe i to zato što jedni druge trebamo. Da, trebamo i smetlare i kompjuteraše, i medicinske sestre i liječnike i nastavnice i profesore i odgajatelje i činovnike.


Odgoj su i pomagala

Vjerovali ili ne, pod odgoj možemo svrstati i pomagala kao što su crtići, knjige, glazba, priroda, program aktivnosti, svjetlo-danje i umjetno, veličina prostora i visina stropa. Sva ta pomagala ili odmagala utječu na to kako se čovjek osjeća, kako djeluje, te ono najvažnije je li u mogućnosti primati informacije ili je zablokiran, a to vrijedi za nas odrasle kao i za djecu. Sve u svemu odgoj je dosta komplicirani sklop utjecaja pomagala, okruženja i nas samih na djecu, na njihovo ponašanje, razmišljanje, na vrijednosti koje im usađujemo i osobni primjer kakav im pružamo iz dana u dan. Odgoj je stvarno težak zadatak, no dječji osmjeh ili pusa, ili njihov „volim te“ u sekundi otklanja sav umor, daje nam snagu i tjera nas naprijed – u nove odgojne pobjede!

 

Ako želite primati članke o odgoju, ostavite e-mail adresu:

Ime i prezime:


Email adresa:



 

 

 

Postavite nam i Vi svoje pitanje o odgoju

Ime i prezime:


Email adresa:


Vaše pitanje:

 

Povratak na vrh

Udruga Edukativni poticaj ◊ Mob: 091-480 51 50 ◊ E-pošta: info@epo-igra.comFacebook

Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player