Česta pitanja

1. Tko je osmislio epo-igru?

Idejni začetnik i kreativac Edukativno-poticajne igre za djecu 0-5 godina, je Petra Pompe Mandarić, rođena 1974. u Zagrebu, Magistra socio-ekonomskih znanosti sa Sveučilišta u Grazu, Austriji, majka troje djece. 2007. je po prvi puta postala mama. Tada se nakon 13 godina vraća u Zagreb. Živjela je i radila u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Švedskoj, Irskoj i Češkoj kao konzultant i manager.
Povremeno objavljuje članke o odgoju kao npr. na portalu Nove TV: zadovoljna.hr/clanak//mame_i_bebe/oprez-sve-potjece-iz-obitelji.html, u časopisu Moj Vrtić, te na svom blogu pepoma.wordpress.com.

2. Kako je nastala epo-igra?

Autorica već dvadesetak godina istražuje kako je moguće presjeći neki začarani krug, i kako jabuka pada dalje, puno dalje od stabla. Također sa velikim zanimanjem proučava jezik kao sredstvo komunikacije te kako jezik utječe na dinamiku društva u kojem se taj isti jezik koristi. Već je mnogotoga proučila, naučila i iskusila na području pomicanja granica ljudskog potencijala. Kada je drugi puta postala majka osjetila je snažnu potrebu da konkretizira svoje ideje, iskustvo i znanje i da sve to pretoči u program kojeg je nazvala Edukativno-poticajna igra za djecu od nula do pet godina, ili skraćeno epo-igra.

3. Zašto je nastala epo-igra?

Epo-igra je osmišljena zato:

- što je autorica primijetila da njezina djeca, od poticaja koje im nudi, izuzetno intelektualno i fizički profitiraju, i da to prepoznaju mnogi koji se s njima druže

- što je željela stvoriti nešto vrijedno ne samo za svoju djecu nego za svu drugu djecu s kojima će se njena djeca moći igrati, skupa odrastati i jednog dana možda zajedno raditi

- što bi autorica voljela da što više djece u ključne prve tri godine dobije priliku za toliko važan poticaj na fizičkom i mentalnom polju

◊ što su bistra djeca zanimljiva i odraslima i drugoj djeci
◊ što je znanje važno i neophodno
◊ što učenje treba biti veselje i užitak a nikako ne gnjavaža
◊ da odrasli dobiju priliku upoznati skrivene potencijale u djeci
◊ da stvori priliku za ugodno i korisno druženje
◊ da stvori priliku za pozitivu, nježnost, veselje i napredak

- što autorica osjeća djecu i voli njihov čist, smiren i iskren pogled

- što se u autoričinom životu sve nekako poklopilo kako bi se epo-igra mogla ostvariti

4. Što je drugačije, novo i originalno u odnosu na druge programe?

● Za svaku dob 0-5 godina postoji zaseban program od 4 knjige i 4 CDa
● Jeziku se pristupa strukturirano, kroz ciljanu tematiku prilagođenu uzrastu
● Teme su obrađene u obliku pjesmica i pričica, vodeći računa o 
vokabularu primjerenom za određenu dob
● Pjesmice su djelomično uglazbljene, a glazba je u službi teksta tj. 
intonativno kroz glazbu naglašava se značenje riječi i misli na hrvatskom 
jeziku
● Hrvatski jezik je baza programa. Izleti u njemački, engleski, francuski i talijanski jezik služe kao odstupanje od hrvatskog jezika, kao iznimke koje potvrđuju pravilo
● Program potiče razvoj:

• Govora, jezika i komunikacije djece međusobno kao i odraslih i djece
• Pažnje i koncentracije
• Kretanja i koordinacije pokreta kroz govor tijela, znakovni jezik, pokret, ples i glumu, kao i kroz posebne vježbe za motoriku i puzanje za male bebe
• Razvoj svih osjetila s posebnim naglaskom na vid i sluh
• Svijest o vremenu i prostoru
• Razvoj zdrave doze samopouzdanja kao bi se djeca mogla lakše i brže uklopiti u već poznato ili još nepoznato društvo, u društvo u kojem dijete već ima prijatelja ili ono u kojem se prijateljstvo tek treba razviti.
• Ljubavi prema stranim jezicima, prirodi, tehnici, pisanoj riječi, količinama i brojevima

5. Može li se reći da je ovo prvi hrvatski edukativni projekt za djecu od 0-3 godine?

• Prvi koji potiče u tolikoj mjeri govor, jezik i komuniciju da iznimne rezultate prepoznaju ne samo zahvalni roditelji već i logopedi.

• Prvi koji razvija pažnju i koncentraciju do te mjere da ju prepoznaju ne samo zahvalni roditelji nego i liječnici, psiholozi, dječji psihijatri, odgajatelji, pedagozi.

• Prvi u kojem voditelji imaju vrlo limitiranu mogućnost improvizacije jer program je zadan kroz sadržaj iz epo-knjiga i audio epo-Cda te ga trebaju izvoditi na unaprijed predviđen način, na unaprijed predviđen obim sadržaja i redoslijed izvođenja s ciljem da bude učinkovit i da djeca od toga trajno napreduju u zadanim smjerovima.

• Prvi u smislu sistematski i strukturirani, u izrazito dinamičnom, veselom i vedrom tonu, sa posebnim naglaskom na strukturiran i sistematski pristup usvajanja hrvatskog jezika, a ne po "usput" principu.

• Prvi koji potiče razvoj svih osjetila, a posebno vida i sluha.

6. Zašto sam počela raditi na Edukativno-poticajnoj igri?:

• Zato što sam željela razbiti predrasudu o tome da maloj djeci trebaju samo suhe pelene, osjećaj sitosti, dobar san i ljubav.

• Zato što želim da djeca koja prođu program Edukativno-poticajne igre postanu aktivni članovi društva, a ne samo pasivni promatrači/prigovarači, u svakom slučaju da budu zadovoljni, uspješni i sretni odrasli ljudi kojima će rad prestavljati ispunjenje i zadovoljstvo, a život jedan veliki pozitivni izazov.

• Djeca su gladna znanja koje se prenosi u vedrom, dinamičnom i raznolikom obliku.

• Djeca očekuju od odraslih da ih uvedu u taj svijet na koji su došli, a ne da moraju čekati da odrastu pa da se onda sami ušetaju u njega.

• Učenje i prenošenje za život važnog predznanja je djeci najlješi, najzabavniji I najvredniji poklon.

 

7. Zašto je to igra?

Zato što rezultat učenja nije upitan. Bebe i mala djeca s lakoćom usvajaju za život važno predznanje i vještine kroz dinamičnu, vedru i veselu atmosferu, kroz pročišćen vokabular primjeren za dob, kroz pokret, glazbu i druženje.

8. Zašto je to edukativna igra?

Djeca/bebe usvajaju program koji je primjeren njihovom razvojnom stupnju, a ujedno grade temelje za cjeloživotno učenje s lakoćom.

9. Zašto je to poticajna igra?

• Djeca neobično napreduju u otkrivanju svijeta oko sebe, svojih životnih vještina i potencijala ukoliko im ponudimo program u prvi tri godine života. Premda program obuhvaća dob do 5 godina, što se kasnije beba ili malo dijete uključi u epo-igru to je napredak sporiji, i postiže se uz dodatne napore, a ne kao od šale.
  
  

• Djecu potičemo na govor kada većina njih sama po sebi ne bi počeli izgovarati, govoriti, komunicirati. Na poticaj govora kroz epo-igru djeci govor i komunicija postaju izazov, super igra i oni ranije krenu koristiti svoj potencijal. Kroz takav pristup jezik se razvija brze i snažnije, djeca lakše propričaju i razviju daleko bogatiji vokabular od svojih vršnjaka.
  
  

• Djecu potičemo da razviju pažnju i koncentraciju kroz pomno biran sadržaj i strukturu sata, do te mjere da djeca s blažim ili težim poremećajem pažnje redovito, nakon redovitog pohađanja našeg programa, barem jednu do dvije godine, razviju pažnju do nivoa prosjeka svojim zdravih vršnjaka. Roditelji polaznika se tome ne mogu načuditi, kao ni radni terapeuti, psihilozi i ostalo stručno osoblje koji se bave s djecom s poremećajem pažnje i koncentracije.
  
  

• Mnoga djeca zavole do te mjere slova i pisanu riječ da razviju sposobnost čitanja u prve pri godine, bez da su ih roditelji na to forsirali, nego su ih samo podržali u njihovoj fascinaciji slovima i želji da saznaju što negdje piše.
  
  

• Bebice potičemo da propužu tj. da pravilno pužu kroz primjenu konkretnih fizičkih vježbica i posebne masaže. Pravilna koordinacija u vidu puzanja je neobično važna za pravilan razvoj mozga.

10. Je li epo-igra kopija nekog stranog programa?

Ne, nije. Edukativno-poticajna igra je autorsko djelo Petre Pompe Mandarić, Magistre socio-ekonomskih i pravnih znanosti sa Sveučilišta u Grazu. Autorica je proučavala, analizirala i testirala mnoge uvažene programe za rani poticaj djece koji se nude na engleskom i njemačkom govornom području. Stvarajući program Epo-igre, autorica je koristila samo ono provjereno najbolje iz stranih programa vodeći računa o potrebama i specifičnostima hrvatskog jezika i kulture i po tome je epo-igra jedinstvena metoda ranog poticaja razvoja beba i male djece na hrvatskom jeziku i podneblju.

11. Koji su to strani autori služili autorici kao inspiracija za stvaranje epo-igre?

Doman, Dr. Tiezer, Ph. D. Acredolo i Ph. D. Goodwyn; Dr.Woolfson, Dr. Welinejad, Edgar Morin, Nitch/Huether, Polinski, Tschoepe-Scheffler, Faber&Mezlish, Winterhof, Murkoff, Eisenberg&Hathaway, Brunet&Safrati, Schopp, Kasten, Weber, Messner, Jaberg i mnogi drugi.

12. Ima li epo-igra veze s new-age filozofijom?

Povratak na vrh